недеља, 12. јун 2016.

L.P. je, zapravo, sasvim blizu

nikada se
ne možeš
udaljiti
iako neprestano lutaš
ne možeš
misli skrasiti
u jedno čvorište
u jedan dan
uprkos
predelima
koje posmatraš
sa trans-sibirske železnice
uprkos
trčkaranju sa mongolskom dečicom
opipavanju nekog delekog sveta

ne možeš

i ne možeš
nikad
dovoljno daleko
otići
koliko daleko
umeju da me vode
tvoje pažljivo napisane priče
tvoja introvertnost
i sama pomisao na to
da sam morala
da te sretnem

sakriće te
svetlucave zenice
stidljivi prsti
sakriti
od dodira kože
srasle sa Jadranskim morem
kose okupane u crvenoj soli
i znaćeš
nisi dovoljno daleko otišao
sve dok misliš
da tako možeš da pobegneš